Autorica: Paola Bakalović, mag. pharm.
Akutni proljev česti je zdravstveni problem u ljetnim mjesecima. Javlja se najčešće kao simptom akutnog gastroenteritisa uz ostale simptome koji uključuju mučninu, povraćanje, grčeve u trbuhu, a ponekad i povišenu tjelesnu temperaturu, tresenje, glavobolju i u konačnici, iscrpljenost.
Uzročnici akutnog proljeva u ljetnim mjesecima mogu biti bakterijski, prvenstveno bakterije iz roda Salmonella, ali i drugi poput zlatnog stafilokoka te virusni, pri čemu se na prvom mjestu po učestalosti nalaze norovirusi iz obitelji Caliciviridae. Najčešći izvor infekcije Salmonellom nedovoljno je termički obrađena hrana, posebice meso, mlijeko i mliječni proizvodi, nedovoljno oprano voće i povrće te neispravno skladištenje hrane, budući da visoke ljetne temperature pogoduju razmnožavanju uzročnika u hrani. Simptomi se javljaju unutar 12 do 24 sata. Izvor zaraze norovirusima jest fekalijama kontaminirana hrana i voda, a bolest se također može prenijeti direktnim kontaktom sa zaraženom osobom ili kontaminiranim predmetima i površinama. Simptomi nastupaju unutar 48 sati.
Liječenje je u većini slučajeva simptomatsko i sastoji se od nadoknade tekućine i elektrolita primjenom oralne rehidracijske otopine (ORS) i uzimanja probiotika, uz nastavak normalne prehrane koja ne opterećuje dodatno sluznicu probavnog sustava.
Uloga probiotika u prevenciji i liječenju akutnog proljeva jasno je definirana u smjernicama koje su objavili Američka akademija za pedijatriju, Europsko društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (engl. European Society for Paediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition, ESPHAGAN) i Svjetska zdravstvena organizacija.
Prema navedenim smjernicama, probiotici uz oralnu rehidracijsku otopinu predstavljaju prvi izbor u liječenju akutnog proljeva. Njihova uloga temelji se na različitim mehanizmima koji uključuju regulaciju crijevne homeostaze, sintezu antimikrobnih tvari, natjecanje s patogenima za nutrijente, onemogućavanje vezanja patogena za sluznicu crijeva, modifikaciju toksina i stimulaciju imunološkog odgovora.
Odabir probiotičkog soja treba se temeljiti na dokazu njegove učinkovitosti u znanstvenim istraživanjima za pojedinu kliničku indikaciju s obzirom na to da nisu svi probiotički sojevi jednako učinkoviti za pojedine indikacije. Nadalje, odabir probiotičkog proizvoda treba se temeljiti na njegovoj kvaliteti, pri čemu se uzima u obzir očuvanje dovoljne koncentracije probiotičkih kultura i na kraju roka uporabe i korištenje prihvaćene nomenklature kojom se definiraju rod, vrsta i soj probiotika.
Svjetska gastroenterološka organizacija u Globalnim smjernicama o probioticima i prebioticima iz 2017. godine za liječenje akutnog proljeva u odraslih preporučuje Lactobacillus rhamnosus GG, koji je ujedno i jedan od najistraživanijih probiotika ili Lactobacillus paracasei u dozi 109 CFU dva puta dnevno. Druga preporuka odnosi se na kvasac Saccharomyces boulardii CNCM I-745 u dozi 5x109 CFU ili 250 mg dva puta dnevno.
U liječenju akutnog gastroenteritisa u djece Radna skupina za probiotike i prebiotike ESPHGAN-a snažnu preporuku za korištenje daje soju Lactobacillus rhamnosus GG u dozi ≥1010 CFU/dan tijekom 5 – 7 dana. Podjednako dobre rezultate u suzbijanju simptoma pokazao je i Saccharomyces boulardii CNCM I-745 u dozi 250 – 750 mg/dan tijekom 5 – 7 dana.
Dokazano je da rana primjena pravilno odabranog probiotika u dovoljnoj količini smanjuje intenzitet bolesti, skraćuje trajanje akutnog proljeva u djece za približno jedan dan, smanjuje komplikacije te broj posjeta liječniku i hospitalizacije.
Iako se akutni proljev smatra benignom i samoograničavajućom bolešću, u rijetkim slučajevima može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Stoga je važno pravovremeno reagirati primjenom oralne rehidracijske otopine i probiotika koji imaju dokazan blagotvorni učinak za tu indikaciju, uz nastavak normalne prehrane čim je bolesnik rehidriran. Ljekarnici imaju važnu ulogu u liječenju akutnog proljeva jer su u prilici educirati bolesnike o mogućoj terapiji, važnosti rehidracije i dijetetskim mjerama, kao i o prevenciji proljeva i adekvatnim higijenskim mjerama za sprječavanje širenja zaraze. Također, ljekarnici prilikom savjetovanja bolesnika mogu prepoznati alarmantne simptome i situacije u kojima je samoliječenje isključeno te bolesnika na vrijeme uputiti liječniku.
