Autorica: Ana Micevska Slavec, dr. med.,spec. ginekologije i opstetricije
Sindrom policističnih jajnika jedan je od glavnih uzroka poremećaja menstrualnih ciklusa kod žena, oligo/anovulacija i posljedičnog infertiliteta te hiperandrogenizma koji se manifestira pojavom akni i pojačane dlakavosti.
Osim što se radi o najčešćem endokrinološkom poremećaju, ovaj sindrom istovremeno predstavlja i metabolički poremećaj, koji je pridružen s pretilošću, inzulinskom rezistencijom i metaboličkim sindromom, što povećava rizik od kasnije pojave dijabetesa tipa II i kardiovaskularnih bolesti.
Istraživanja pokazuju da žene koje boluju od sindroma policističnih jajnika imaju veći rizik od razvoja komplikacija u trudnoći (gestacijski dijabetes, hipertenzivni poremećaji u trudnoći, prijevremeni porod), koji također ukazuju na ozbiljnost ovog poremećaja te na potrebu pravovremenog liječenja.
PCOS negativno utječe na reprodukcijsko zdravlje, ali i na cjelokupno zdravlje organizma te ozbiljno narušava kvalitetu života pacijentica koje boluju od ovog sindroma.
Dokazan je snažan utjecaj i na psihičko zdravlje osobe, češća je pojava psihičkih obolijevanja, kako što je anksiozno-depresivni sindrom i poremećaj psihoseksualne funkcije.
PCOS i inzulinska rezistencija, koja je uloga IR u razvoju PCOS-a?
Sindrom policističnog jajnika predstavlja multifaktorijalni poremećaj u koji su uključeni intrauterini i genetski čimbenici te faktori okoliša.
Najnovija istraživanja pokazuju da inzulinska rezistencija i kompenzatorna hiperinzulinemija, uz poremećaj na razini sinteze, transporta i regulacije androgena u organizmu, predstavljaju centralni poremećaj u patogenezi sindroma policističnih jajnika.
Iako se inzulinska rezistencija češće javlja kod pretilih pacijentica s PCOS-om, mršave pacijentice također pokazuju ovaj poremećaj, što upućuje na to da se radi o endogenom poremećaju, odnosno o post-receptorskom deficitu receptora za inzulin.
Kao rezultat toga javlja se inzulinska rezistencija, stanicama je potrebna veća količina inzulina kako bi se mogla održati homeostaza metabolizma glukoze i kako bi stanice mogle iskoristiti glukozu u obliku energije.
Inzulinska rezistencija javlja se kod:
- 60 – 75 % pretilih žena s PCOS-om
- 18 – 30 % žena normalne tjelesne težine s PCOS-om
Pretilost i povećana tjelesna težina, tjelesna neaktivnost, loše životne navike i neadekvatna prehrana bogata namirnicama visokog glikemijskog indeksa pogoršavaju inzulinsku rezistenciju te metaboličke parametre kod ovih pacijentica, a sve to negativno utječe i na ovarijsku funkciju i poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Inozitoli i alfa lipoična kiselina, zašto su važni?
Inozitoli su alkoholni šećeri koji su dio stanične membrane. U organizmu postoje u obliku 9 različitih stereoizomera, od kojih su najznačajniji mioinozitol i D-hiroinozitol, koji sačinjavaju preko 99 % inozitola u organizmu.
Mala količina mioinozitola se sintetizira u organizmu čovjeka, dok veći dio unosimo hranom koja je bogata derivatima inozitola, kao što su orašasti plodovi, legumi, voće.
Mioinozitol ima značajne fiziološke funkcije u organizmu.
U humanoj reprodukciji igra važnu ulogu i služi kao intracelularni glasnik u signalnom putu za FSH i za inzulin:
- ima ulogu u sazrijevanju oocita i granuloza stanica
- predstavlja marker za dobru kvalitetu oocita
- smanjuje razinu slobodnog testosterona, a time i hiperandrogenizam
- snižava inzulinsku rezistenciju i unapređuje iskorištavanje glukoze u stanicama
Sindrom policističnih jajnika povezan je s gubitkom mioinozitola u mokraći, koji je 5 puta veći nego kod zdravih žena.
Ova eliminacija je pojačana pretvorbom mioinozitola u D-hiroinozitol koja nastaje pod utjecajem epimeraze, koja je ovisna o inzulinu. To dovodi do poremećaja omjera MYO/DCI (mioinozitol/D-hiroinozitol ) koji podržava specifičnu funkciju tkiva:
- na razini jajnika imamo veću količinu DCI (D-hiroinozitol) koji promovira produkciju androgena i zastoj u rastu folikula
- u cirkulaciji je smanjena koncentracija DCI (D-hiroinozitol), što na periferiji dovodi do poremećaja sinteze glikogena i razgradnje glukoze i u konačnosti dovodi do hiperglikemije i hiperinzulinemije te inzulinske rezistencije
Alfa lipoična kiselina (ALA) potentni je antioksidans koji se sintetizira unutar stanica.
ALA je preko neovisnog signalnog puta uključena u metabolizam glukoze i iskorištavanje glukoze od strane stanica, što dovodi do smanjenja inzulinske rezistencije i povećanja senzitivnosti stanica na djelovanje inzulina.
Terapija inozitolima i alfa lipoičnom kiselinom dovodi do:
- smanjene inzulinske rezistencije i posljedične hiperinzulinemije
- poboljšanja ovarijske funkcije, što dovodi do regulacije menstrualnih ciklusa
- smanjenja serumske koncentracije androgena, što dovodi do smanjenja akni i pojačane dlakavosti
- poboljšanja lipidnog statusa i utječe povoljno na regulaciju tjelesne težine
- smanjenja rizika od nastanka dijabetesa tipa II i kardiometaboličkih bolesti
Za razliku od metformina (antidijabetički lijek) koji uzrokuje značajne gastroitestinalne smetnje te deficit vitamina B 12, terapija inozitolima i ALA nema nuspojave i sigurna je za primjenu, što svakako povećava toleranciju i dužinu upotrebe kod ovih pacijentica, a time je omogućena i bolja učinkovitost.
Sindrom policističnih jajnika "nije lako izliječiti" niti za njega postoji magična pilula.
Tretman se temelji na individualnim karakteristikama pacijentica te na procjeni reproduktivnih i metaboličkih rizika.
Integrativna terapija s inozitolima (mioinozitolom i D-hiroinozitolom) i ALA , koja je po prvi put uključena u novim smjernicama za PCOS, smatra se učinkovitom kod pacijentica s PCOS-om zajedno s modifikacijom životnih navika i tjelovježbom, osobito kod pretilih pacijentica s inzulinskom rezistencijom.