Dr. sc. Aleksandar Ljubotina, dr. med. i prof. psihologije
Stres je stanje u kojem je poremećena psihofizička ravnoteža organizma i koje zahtijeva ulaganje dodatnih napora radi prilagodbe. Pojam stresa obuhvaća stresnu situaciju i reakciju osobe na nju.
Percepcija stresa pokreće u organizmu reakciju nazvanu borba - bijeg (eng. fight-flight). Hipotalamus pobuđuje hipofizu na izlučivanje hormona koji aktiviraju nadbubrežnu žlijezdu. Adrenalin iz srži te kortizol iz kore nadbubrežne žlijezde pripremaju organizam za borbu ili bijeg. Hans Selye prilagodbu organizma na stresni podražaj naziva općim adaptacijskim sindromom koji se javlja u tri faze. Prvu fazu naziva reakcijom alarma. Aktivacijom simpatikusa nadbubrežne žlijezde otpornost prema stresu pri kraju faze alarma naglo raste. Druga faza predstavlja otpor. Organizam se prilagođava novonastaloj situaciji. Ako je izlaganje stresnim podražajima dugotrajno, dolazi do treće faze, a to je iscrpljenje. U fazi iscrpljenja imunosni sustav funkcionira slabije pa je organizam podložniji bolestima. Selye razlikuje loš stres, distres, i dobar stres, eustres.
Kako se suočavamo sa stresom? Prema Lazarusovoj transakcijskoj teoriji stresa, dva su osnovna načina. Prvi je način problemu usmjereno suočavanje u kojem osoba neposrednom akcijom i/ili kognitivnim restrukturiranjem mijenja odnos prema stresoru. Ovaj način suočavanja prevladava kada ljudi procijene da mogu kontrolirati ishode stresnog doživljaja.
Drugi način suočavanja jest emocijama usmjereno suočavanje kojim osoba smanjuje intenzitet stresnog doživljaja ili promjena interpretacije događaja. Taj način suočavanja prevladava kada osoba ne može kontrolirati ishode stresnih događaja.
Na zdravstvene ishode utječe i negativno ponašanje u stresu: pušenje, pijenje alkohola, nezdrava prehrana i smanjena tjelesna aktivnost.
Kronične nezarazne bolesti u čijem nastanku i tijeku značajnu ulogu ima psihološki stres nazivamo psihosomatskim bolestima. Najpoznatije psihosomatske bolesti jesu: vrijed dvanaesnika i želuca, upalne crijevne bolesti, arterijska hipertenzija, šećerna bolest tipa 2, upalne bolesti štitnjače, bronhalna astma, reumatoidni artritis, tenzijske glavobolje, urtikarija, menstrualne smetnje u žena i erektilna disfunkcija u muškaraca.
Emocije su neizostavni dio stresne transakcije, njihov intenzitet i hedonski ton uobičajeno simboliziramo bojama. Na sličan način i različite vrste stresa, s obzirom na percepciju, možemo predstaviti bojama. Kada dominira percepcija gubitka, radi se o crnom i sivom stresu. Ako je temeljna percepcija preopterećenje, radi se o crvenom i narančastom stresu. Kada dominira ushit i percepcija sreće, govorimo o ružičastom stresu. Ako događaj percipiramo kao izazov, takav stres možemo nazvati zelenim. Ako u životu osobe nedostaje promjene i nema izazova, tada možemo govoriti o bijelom stresu.
Pomoć osobama pod stresom u ordinaciji obiteljskog liječnika
Razumijevanje biološke i psihosocijalne podloge doživljaja stresa neobično je važno za obiteljske liječnike. Obiteljski liječnici imaju važnu zadaću prepoznavanja simptoma i savjetovanja osoba pod stresom. Držimo da su elementi kognitivno bihevioralne terapije (KBT), u kojoj se naglašava međuodnos misli, emocija i ponašanja, najpogodniji za primjenu u obiteljskoj medicini. Obiteljski liječnik treba imati dovoljno vremena za savjetovanje osoba koje muči stres.
Pacijente koji učestalo dolaze s različitim tjelesnim i duševnim simptomima valja upitati za stresne događaje unatrag godinu dana, istovremeno promatrajući neverbalne i paraverbalne znakove koji mogu ukazivati na pojačan doživljaj stresa. Razina stresa može se, uz intervju, utvrditi korištenjem standardiziranih ljestvica za mjerenje stresa. Uz početno savjetovanje, obiteljski će liječnik pregledati pacijenta te uputiti pacijenta na kontrolu rutinskih laboratorijskih nalaza uz nalaz tireotropnog hormona hipofize (TSH). Pacijentima valja naglasiti da središnje mjesto stresa u pojašnjavanju njihovih zdravstvenih tegoba nikako ne znači da su tjelesno zdravi.
Ako se radi o crnom ili sivom stresu, u prvom je planu prorada žalovanja i rad na emocijama te prihvaćanju nastale situacije. U kasnijoj fazi dolaze u obzir tehnike rješavanje problema koje pomažu pacijentima ublažiti percepciju gubitka i vratiti se u uobičajeni životni ritam. Ako je u pitanju crveni ili narančasti stres, u kojima dominira percepcija preopterećenosti, potrebno je "presložiti" radne i privatne obveze, uz eventualnu reviziju životnih ciljeva. Pacijente treba upozoriti na mogućnost razvoja psihosomatskih bolesti, posebno ako su prisutni nasljedni čimbenici. Stres uzrokovan dnevnim problemima može se ublažiti boljim planiranjem dnevnog rasporeda. Vježbe opuštanja i tjelesna rekreacija posebno su korisne u smanjivanju ove vrste stresa. Osobama koje su u ružičastom stresu, ako uopće zatraže savjet, potrebno je pomoći u kontroli situacije. Tehnikama rješavanja problema moguće je ublažiti pretjerane emocije i smanjiti doživljaj neizvjesnosti. Osobama u bijelom stresu obiteljski liječnik može savjetovati dodavanje zanimljivih aktivnosti na radnom mjestu i u slobodno vrijeme. Važno je poučiti osobu o važnosti umjerene razine stresa za dobro osjećanje, rast i razvoj osobnosti.
Osobama koje percipiraju optimalnu, zelenu razinu stresa obiteljski liječnik može savjetovati izbor takvih stresnih aktivnosti koje će biti dovoljno izazovne, a neće ugrožavati njihovo tjelesno zdravlje.
Osobama koje doživljavaju crni ili sivi stres potrebno je više vremena, koje samo po sebi ima terapeutsku moć, za promjenu negativnih misli i osjećaja. Lakši zadatak predstoji kada se radi o stresu zbog preopterećenja, kao što je slučaj u crvenom, narančastom i ružičastom stresu. Tada je dovoljno smanjiti razinu opterećenja, što u većini slučajeva dovodi do povećanja kontrole, a to je bitna odrednica zelenog stresa.