Promjene su nazočne na tzv. seborojičkim područjima kože na kojima su lojnice najbrojnije. Na nastanak seboreje ponajprije utječu nasljedni čimbenici, potom hormonalni te nadasve emocionalni čimbenici (stres) i pojedini nutritivni čimbenici (alkoholna pića, začinjena hrana i dr.).
Pojačano lučenje loja potiču i neki lijekovi poput kortikosteroida, sintetičkih gestagena i trankvilizatora, a također je uočeno u bolesnika s primjerice Parkinsonovom bolešću. Seboreja je nadalje i značajan predisponirajući čimbenik za razvoj seborojičkog dermatitisa, acne vulgaris, rozaceje i gram-negativnog folikultisa.
Klinički je na seborojičkim područjima koža masna, sjajna, otvori folikula su prošireni, a zbog zastoja loja u folikulima opažaju se i brojni komedoni na koži lica. Kosa se brzo masti, a promjene su često praćene ljuskanjem vlasišta. Ako se na tim seborojičkim područjima kože razvije upala, riječ je o seborojičkom dermatitisu.
U liječenju se preporučuje primjena šampona koji sadrže sumpor, selenijev sulfid, cink pirition ili katran odnosno magistralni alkoholni pripravci s dodatkom sumpora, salicilne kiseline i rezorcina. Promjene su kroničnog tijeka, a ljeti bolesniku predstavljaju veći problem, dijelom stoga što su praćene i pojačanim znojenjem.