Kako bismo bolje razumjeli upalu oka, potrebno je objasniti osnove anatomije i histologije oka. Strukture koje se nalaze ispred očne jabučice jesu obrve, vjeđe i spojnica. Te strukture štite oko i zadržavaju neophodnu vlažnost oka. Spojnica je tanka, prozirna membrana koja polazi od limbusa preko prednje bjeloočnice, formira prijelazne brazde u gornjem i donjem forniksu te se proteže sa stražnje strane vjeđa do rubova vjeđa. Spojnica je građena od dvaju slojeva: višeslojnog pločastog epitela i submukoze. Kada su vjeđe zatvorene, formira zatvorenu vrećicu i tako osigurava potrebnu vlažnost.
Konjunktivitis je upala spojnice oka.
Prema podacima iz literature, godišnje 1 do 4 posto bolesnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti posjećuje liječnika zbog konjunktivitisa.
Ako se upala proširi na rožnicu, tada se radi o keratokonjunktivitisu, a ukoliko se upala proširi na vjeđe, tada govorimo o blefarokonjunktivitisu. Konjunktivitis može biti infektivan i neinfektivan. U 50 do 75 posto slučajeva bakterije su uzročnik upale.
Međutim, ako uzrok upale nisu bakterije, virusi ili paraziti, radi se o neinfektivnom konjunktivitisu. Konjunktivitisi se nadalje dijele na akutne i kronične. Premda je konjunktivitis uglavnom manji zdravstveni problem, može imati značajan utjecaj na radnu sposobnost pojedinca, kvalitetu života te kvalitetu vidne funkcije.
Simptomi upale mogu biti iritacija praćena suzenjem, svrbež, žarenje ili bol.
Pri izraženijim upalnim stanjima razvija se i osjetljivost na svjetlo. Ponekad se pojavljuje samo neki od simptoma, ali vrlo se često javljaju različite kombinacije, ovisno o uzročniku upale.
Premda je liječenje uglavnom lokalno antimikrobno, postoje situacije kada je neophodno uvesti sistemsku terapiju, kortikosteroidne pripravke radi smanjenja upalnog odgovora te umjetne suze i kapi za ispiranje. Tijekom liječenja potrebne su redovite kontrole do izlječenja koje je najbolje potvrditi kontrolnim brisom spojnice ili rožnice.